Glavna „soba“ kuće je napolju.
Potok, male kaskade, drveni mostići, bačve, stara stabla i uređene travnate obale nisu kulisa. To je prostor u kome se boravi — od prve jutarnje kafe do poslednjeg razgovora pred spavanje.
Kada voda teče pored Vas, sat postaje manje važan. Neko bira klupu u hladu, neko sunce na travi, neko terasu, a neko samo mesto dovoljno blizu kaskade da ništa drugo ne mora da sluša.
Dve terase i mnogo malih mesta za odmor.
Natkrivene terase daju zaklon kada je sunce jako ili kada padne kratka letnja kiša. Po dvorištu postoje i manji kutci za sedenje, pa dan može da se preseli nekoliko puta bez potrebe da napustite imanje.
Roštilj, pečenjara i večeri koje traju duže.
Roštilj i pečenjara pripadaju logici ovog mesta: hrana se priprema polako, sto je napolju, a zvuk vode ostaje u pozadini. Ako dolazite u društvu, upravo su večeri u dvorištu često ono što se najduže pamti.
Svako godišnje doba menja isti kadar.
Proleće donosi svežu zelenu boju i vodu, leto duboku hladovinu, jesen tišinu i toplije tonove, a zima sasvim drugačiji pogled na drvo, kamen i šumu. Zato imanje nema samo jedan „najlepši“ trenutak.
Najlepši kutak nije uvek isti. Menja se sa suncem, vodom i delom dana.